Daily Archives: 10.05.2019

Mali manipulator

Ekonomska 2019. godina počela je prilično loše. Vlast to krije obećavajući svetlu budućnost. Što dalju, to svetliju

Ekonomija

“Spremili smo malog topa, prepala se sva Evropa.” Eto ova parafraza slavnih stihova iz još čuvenijeg filma “Ko to tamo peva”, prvo je što padne čoveku na pamet kad čuje izjavu srpskog ministra finansija Siniše Malog o brutalnom razvoju Srbije prošle godine, kojim je naša zemlja “pokorila Evropu”.
U stvari, dva puta se početkom ovog meseca Mali javno hvalio izvanrednim rezultatima privrede Srbije. Najpre je 3. maja, gostujući na jednoj televiziji, izjavio kako će “prema prognozama Svetske banke i MMF, Srbija do 2023. biti nosilac ekonomskog razvoja regiona”. A onda se, pošto je valjda (ispravno) shvatio da biti najbolji u jednom prilično lošem regionu i nije neki uspeh, na predavanju omladini Srpske napredne stranke pohvalio kako je “Srbija u TOP 10 ekonomija Evrope”. Što je, blago rečeno, jedna obična manipulacija. Pošto se radi samo o tome da je Srbija po stopi rasta u prošloj godini, sa 4,3 odsto, bila među prvih 10 zemalja Evrope. A to je, priznaće čak i naprednjaci, nešto sasvim drugo nego “biti u top 10 ekonomija”, kako god široko to “top” razumeli.
Doduše, onda se mali “ispravio”, rekavši o čemu se zapravo radi, ali je i dodao: “po stopi rasta više se ne poredimo i ne takmičimo sa zemljama u regionu već sa zemljama u Evropi”. Što je opet manipulacija pošto razvijene zemlje “u principu” ne mogu da rastu brzo i imaju niže stope rasta od nerazvijenih.

PAD INDUSTRIJE: Pored toga, razumljivo je zašto je ministar finansija govorio o relativno udaljenoj budućnosti. Zato što, naime, ovogodišnja budućnost uopšte nije tako ružičasta. Jer, ekonomski rezultati ostvareni u prvom kvartalu 2019. ni najmanje nisu za pohvalu. Naime, industrijska proizvodnja u prva tri meseca bila je 1,9 odsto manja nego u istom razdoblju prošle godine. Posebno zabrinjava što je prerađivačka industrija podbacila još više – čak 5,9 odsto.
I kada se dodatno “objektivizuju podaci, pa uklone tzv. sezonski uticaji, industrijska proizvodnja je opet manja od prošlogodišnjeg proseka: ukupno 0,6 odsto, a samo prerađivački deo 4,6 odsto. Martovska proizvodnja bila je 2,8 odsto manja nego u istom mesecu 2018. godine.
Desezonirani indeks industrijske proizvodnje za mart 2019. u odnosu na februar iste godine pokazuje da je u celokupnoj industriji došlo do pada od 1,6 odsto, dok je u prerađivačkoj pad iznosio 6,7 odsto.

AKO SE NE DESI NEKO VELIKO ČUDO – ONO “MALO” IZ NEMAČKE KOJE OBEĆAVA PREDSEDNIK VUČIĆ, NEĆE BITI DOVOLJNO – SRBIJA ĆE OVE GODINE OSTVARITI PRIVREDNI RAST OD OKO TRI ODSTO, ŠTO JE ZNATNO ISPOD PLANIRANIH 3,5 ODSTO.

Da nije bilo malih i srednjih preduzeća, bilo bi – crno bez imalo belog. Ovako, kada se sektor MSP uključi u statistički uzorak, onda je industrijska proizvodnja u martu 2019. u odnosu na prosek 2018. kod ukupne industrijske proizvodnje veća 2,3 odsto, ali je kod prerađivačke industrije i dalje manja – 3,6 odsto.
Ništa od ovih obespokojavajućih podataka nije pomenuo u svojim javnim nastupima, bez obzira na to da li se obraćao najširem televizijskom auditorijumu ili partijskom članstvu. Komunisti su nekada, iako narodu nisu otkrivali pravo stanje stvari, na partijskim sastancima iznosili prave podatke i o njima diskutovali. Naprednjaci i svoje članove drže u mraku.
Doduše, usporavanje je počelo još sredinom prošle godine. Posle stope od 4,9 odsto u prvoj polovini godine, rast je pao na 4,1 odsto u trećem i 3,4 odsto u četvrtom tromesečju. Na to su uticali i objektivni i subjektivni faktori. Sa jedne strane, usporavanje privreda Nemačke i Italije, kao i uvođenje kvota na izvoz čelika u Evropsku uniju (mada je Evropska komisija obećala da će, ako se pokaže da to mnogo pogađa srpsku ekonomiju, kvote ukinuti). Na to se nadovezalo uvođenje kosovskih taksi, čije efekte (zbog šverca koji zamenjuje legalne trgovinske kanale, kao i zbog zamene kosovskog drugim tržištima) nije lako proceniti, ali svakako nisu zanemarljivi.
Ključne su ipak bile tzv. subjektivne slabosti. One su, s jedne strane, privremenog karaktera (poput problema u EPS-u, što je u međuvremenu otklonjeno), a sa druge strane sistemske slabosti koje već godinama onemogućavaju brži razvoj srpske ekonomije. To je ono što se kolokvijalno naziva korupcija i nedostatak vladavine prava. A na čemu vlast ne da ne radi nego u pogledu ovih performansi privrednog sistema Srbija pada na svetskim rang-listama.

RAST DINARA: Te sistemske slabosti ključni su razlog za brži rast uvoza od izvoza, što naravno nije dobro. Od januara do kraja marta 2019. izvoz je (4,1 milijardu evra) bio 6,9 odsto veći nego u prvom tromesečju prošle godine. Istovremeno, međutim, uvoz (5,5 milijardi evra) porastao je mnogo više – devet odsto.
Ono što je još gore – brži rast izvoza od uvoza traje već treću godinu. Jedan od ključnih razloga je jačanje dinara. Evropska valuta je pala sa 122-123 dinara na 118 dinara za jedan evro. Dakle, dinar je ojačao 6-7 odsto u poslednje tri godine.

INDUSTRIJSKA PROIZVODNJA U PRVA TRI MESECA BILA JE 1,9 ODSTO MANJA NEGO U ISTOM RAZDOBLJU PROŠLE GODINE. POSEBNO ZABRINJAVA ŠTO JE PRERAĐIVAČKA INDUSTRIJA PODBACILA JOŠ VIŠE – ČAK 5,9 ODSTO.

“To nije posledica rasta konkurentnosti srpske privrede”, kaže ekonomista Milojko Arsić. Naime, “produktivnost je u tom razdoblju i u Nemačkoj i u Srbiji porasla jedan odsto, što znači da bi kurs trebalo da ostane nepromenjen, ali je dinar ojačao. Tome je takođe pripomogao i brži rast plata, naročito u javnom sektoru, za koji nije bilo ekonomskog opravdanja”, ističe Arsić u kratkom razgovoru za Novi magazin.
Prema Arsićevom mišljenju, “bolje bi bilo da je dinar oslabio, a da je fiskalna politika bila manje restriktivna. Drugim rečima – da je poresko opterećenje manje, a da su javne investicije veće”. Trebalo je, recimo, smatra Arsić, poresko opterećenje plata smanjiti ne za jedan procentni poen, tj. sa 64 na 63 odsto, kao što je učinjeno, nego na 60 odsto. Sa druge strane, javne investicije morale su da budu veće. Naravno, ne u vojsku i policiju nego u infrastrukturu, škole i bolnice.
To možda ponajbolje pokazuje na koga vlast misli da se oslanja u svojim budućim nastojanjima da ostane na vlasti.
A to se, opet, najbolje pokazuje kroz rast bruto domaćeg proizvoda. Koji je u prvom tromesečju ove godine, u poređenju sa istim razdobljem prošle, iznosio svega 2,3 odsto. I ako se ne desi neko veliko čudo – ono “malo” iz Nemačke koje je ovih dana obećao predsednik Vučić, neće biti dovoljno – Srbija će ove godine ostvariti privredni rast od oko tri odsto, što je znatno ispod planiranih 3,5 odsto. A još više ispod prošlogodišnjih 4,3 odsto.

Mijat Lakićević
Novi magazin 9. maj 2019.