Daily Archives: 04.08.2020

Vučićeva industrija reciklaže

Nadajmo se da se ne radi o još jednom Vučićevom neispunjenom obećanju. I da se neće ispostaviti da je to samo još jedan, najnoviji proizvod Vučićevog pogona za reciklažu i paralažu

Svako zlo, kaže naš narod, ima i svoje dobro. To važi, verovali ili ne, čak i za koronu. Dobro, i za građane Srbije, a i za Aleksandra Vučića. Za građane što se neće graditi onih 30 stadiona, te silne pare neće biti uludo ulupane, a za Vučića što će imati opravdanje zašto prosečna plata 2025. neće dostići 900 evra. Kao ni penzija 430-440 evra. Naravno, ovo drugo za građane nije dobro, ali obećanje i bez epidemije ne bi bilo ispunjeno, tako da osim (eventualno) svojih iluzija, nisu ništa izgubili.Da od 900 evra nema ništa svedoči i poslednja (eh, da je stvarno poslednja, što bi rekao Đorđe Balašević) konferencija za štampu (30.7.2020) predsednika Srbije, na kojoj je najviše govorio o onome što nije njegov posao, tj. o ekonomskom razvoju, ali plate nije ni pomenuo. Kao ni penzije.To je definitivna potvrda da od glavnih ciljeva programa “Srbija 2025” nema ništa. Zato je – da bi to zabašurio – A. Vučić morao da pojača priču o nekim drugim projektima. Oni, istina, imaju veliku društvenu i ekonomsku težinu, ali nemaju tako snažan neposredan marketinški naboj. Dakle, u prvi plan je izbačena infrastruktura – kanalizacija, putevi, pruge.Sve to zapravo, valja podsetiti, Vučić je, zajedno s premijerkom Anom Brnabić vrlo opširno i detaljno izložio predstavljajući pomenuti program 28. decembra 2019. Nema “sad i ovde” ni smisla ni prostora sve to ponavljati, ali valja pomenuti nekoliko stvari koje je sam Vučić naglasio. Najpre, to važi za auto-put “Karađorđe”, koji treba da spoji centralnu sa istočnom Srbijom, a koji je manje-više čardak na nebu jer se, osim da se okončava u Boru, ne zna ni gde će početi, ni koliko će koštati, ni kada će biti završen. Drugi projekat je brza pruga Beograd – Niš, kojoj je, sticajem srećnih okolnosti, ruta već određena, a za divno čudo zna se i rok završetka – kraj 2023.

Kao ilustraciju kakav će to “fantastičan uspeh” biti Vučić je ponudio prugu Beograd – Novi Sad. “Mi ćemo, kao što znate, za godinu dana završiti Beograd – Novi Sad. Moći ćete da idete za 27 minuta centar Beograda – centar Novog Sada, što ja mislim da je revolucionarno i da niko nije mislio da će to moći da doživi u našoj zemlji… Ne možete da stignete ni kafu da popijete, a već ćete biti u centru Novog Sada i, obrnuto, u centru Beograda ako idete iz Novog Sada”, objasnio je predsednik.

To nas vraća na priču o rokovima. Vučić kao da je zaboravio da je u februaru 2019, kada je pruga Beograd – Novi Sad zbog rekonstrukcije zatvorena, rečeno da će radovi trajati oko godinu dana. Prošlo je od tada, kao što vidimo, punih 18 meseci, ali ćemo na mogućnost da ne stignemo ni kafu da popijemo u vozu između glavnih gradova Republike i Pokrajine morati da čekamo još najmanje celu godinu.

Nije to, nažalost, jedini primer gde je vreme izneverilo Vučića. Recimo, da ostanemo na istom projektu, krajem decembra (23) 2015, u tom času još kao premijer, Vučić je baš u Novom Sadu izjavio “da će 2018. građani Srbije moći da koriste brzu prugu Beograd – Budimpešta. Umesto za osam sati, ta relacija će se prelaziti za dva sata i 40 minuta”, obećao je Vučić. Kako stvari sada stoje, neće to biti no do 2028.

Slično se desilo i sa drumskim Koridorom 10. Naime, sredinom oktobra (16) 2016. Aleksandar Vučić je obećao da će auto-put “biti završen krajem 2017”, te da će tada “Srbija imati više auto-puteva od Hrvatske”. Ni jedno ni drugo nije se ostvarilo. Da je Koridor 10 završen, objavljeno je tek 9. novembra 2019. U stvari, tzv. “ipsilon krak” tog auto-puta, od Subotice do Kelebije, još nije gotov, ali i ako to benevolentno prenebregnemo, ostaje zakašnjenje od dve godine. A što se tiče “preticanja” Hrvatske u pogledu dužine auto-puteva, taj cilj je nečujno početkom 2020, prebačen za 2025. godinu.

Još jedno, mnogo svežije obećanje, zaboravio je Vučić da pomene ovog 30. jula. Naime, samo dan nakon što je predstavio program “Srbija 2025”, dakle 29. decembra 2019, Vučić je (valjda ne želeći ni sa kim da deli slavu) najavio “najveću investiciju u Srbiji u poslednjih 30 godina”. O kakvom se džinovskom poduhvatu radi svedoči podatak, koji je takođe tom prilikom saopštio Vučić, da će izvoz te kompanije iz Srbije “biti veći od četiri milijarde evra”. To je “10 odsto našeg BDP-a”, u želji da bude slikovit dodao je predsednik, a mi možemo da dodamo da bi to činilo gotovo četvrtinu ukupnog srpskog izvoza (17,5 milijardi evra). Konačnu potvrdu te vesti Vučić je tada obećao za april. U aprilu, iako bi sigurno mnogi očekivali da se posao zbog pandemije stavi “na ler”, Vučić je “dodao gas”. Dvanaestog aprila najavio je “dolazak jedne fantastične investicije u Srbiju”, koja će “doći u Vojvodinu” i “biće objavljena za mesec dana”. Prošlo je i tri puta po mesec dana – novih informacija nema.

Nadajmo se da ćemo uskoro čuti da se ne radi o još jednom Vučićevom neispunjenom obećanju. I da se neće ispostaviti da je to samo još jedan, najnoviji proizvod Vučićevog pogona za reciklažu i paralažu.

Mijat Lakićević
Peščanik.net, 4. avgust 2020.