Duplo golo

Poraz svoje politike u Berlinu Vučić je sam i javno priznao. Poraz svoje politike u Moskvi Vučić je, međutim, pokušao da sakrije. Ali ga je onda Putin denuncirao

 

Srbija između istoka i zapada

 

Čini se da predsednik Aleksandar Vučić, izgovarajući na Glavnom odboru svoje stranke onu već čuvenu rečenicu da je njegova kosovska politika doživela poraz, nije ni bio svestan koliko je u pravu. Jer, ubrzo je to priznanje dobilo novu potvrdu, i to možda tamo gde se najmanje nadao. U Moskvi.

 

MOSKVA VUČIĆU NE VERUJE: Da sve nije prošlo kao po loju, videlo se odmah nakon sastanka u Kremlju koji su – u četiri oka, kako je kao znak velikog prijateljstva u Beogradu naglašeno – trajali puna dva sata. Jer, ruski predsednik nije želeo zajedničku konferenciju za štampu. A onda je usledio novi “hladan tuš”. Naime, pošto je Vučić preko svojih medija u Srbiji – elektronskih i štampanih, državnih, nacionalno-frekventnih i tabloidnih – objavio svoj trijumf, iz Moskve je usledila reakcija. Ne direktna, doduše, nego opet preko medija, ali ne bilo kojih već preko inače prilično kredibilnog lista Komersant, u kojem ruska država ima većinsko (51 odsto) vlasništvo. (Mada, opet ne direktno nego preko Gazproma, što celoj priči daje dodatnu dimenziju.)

Najkraće rečeno, nasuprot Vučiću, koji je, da podsetimo, izjavio “o svemu smo se složili, dobili smo sve što smo tražili”, moskovski dnevnik iznosi sasvim drugačiju verziju – da saglasnosti nije bilo maltene ni oko čega i da je Vučić, takoreći, dobio “šut-kartu”. “Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u razgovoru sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom nije postigao ciljeve koje je postavio uoči posete, odnosno nije dobio odobrenje za svoju verziju priznanja Kosova”, kaže se u članku koji prenosi Beta. U informaciji se još navodi da “Vučić nije naišao na razumevanje kod Putina zašto Rusija ne treba da stavi veto u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija ako Kina zaista postavi pitanje o članstvu Kosova u UN i o ceni toga za Srbiju u Vučićevoj varijanti”.

Nakon napisa u Komersantu, nije više bilo nikakvih ni razjašnjenja ni demantija sa bilo koje strane, a cela priča je potpuno zamrla. To je možda i razumljivo kada je reč o “režimskim” medijima, koji su pisanje ruskog lista potpuno “izignorisali”, ali komentara nije bilo ni u onim nezavisnim, “malolitražnim”.

 

ZAŠTO JE PUTIN DENUNCIRAO VUČIĆA, TJ. DEMANTOVAO DA JE PREDSEDNIK SRBIJE DOBIO RUSKU PODRŠKU ZA SVOJE IDEJE? MOGAO JE TO I DA PREĆUTI. ALI KAO DA JE HTEO DA POŠALJE PORUKU NEKOME U SRBIJI. DA SE PRIPREMI

 

A čak i kad se, razumljivo, naravno, članak u Komersantu uzme sa znatnom dozom rezerve – iako se ne može reći da sve to što je napisano nema nikakvog uporišta u realnosti – postavlja se pitanje šta ako je to uglavnom tačno? To jest, ako je Putin odbio Vučićev predlog, kakav god da je, za razrešenje kosovskog čvora – kakvi su bili njegovi motivi. Zašto ruski predsednik nije podržao nešto što srpski predsednik vidi kao rešenje jednog velikog problema? Zato što je Rusija principijelno protiv “podele Kosova”, tj. “razgraničenja”? Ili zato što predsednik Rusije smatra da Srbija treba da prizna Kosovo u postojećim granicama? Ili možda zato što Rusiji odgovara da Srbija ne prizna Kosovo, ni pod kojim uslovima i ni u kakvom obliku? Kad se ovako poređaju, ova pitanja mu više dođu kao retorička. Toliko je odgovor na njih unapred poznat. Jasno je šta u ovom pogledu Rusija očekuje od Srbije. Ako u Srbiji još ima Srba, što bi rekao Konuzin.

Jedina politika koju Rusija zaista podržava, koju štaviše i kreira – ne samo u Srbiji nego i na čitavom (zapadnom) Balkanu – jeste zamrznuti konflikt. Pri čemu on i ne mora da bude baš tako duboko zamrznut; neko malo podgrevanje ne bi njoj ništa smetalo, naprotiv. Njene akcije u Makedoniji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini to dovoljno ubedljivo potvrđuju. Što gore to bolje – to je ruski politički interes i to je ruska politika u ovom regionu.

 

ZAMRZAVANJE & RAZARANJE: Zamrznuti konflikt je poguban za Srbiju. Najpre, ostavljanje kosovskog pitanja nerešenim onemogućava normalizaciju političkog, ali i svakog drugog “oblika” života u našoj zemlji. Drugim rečima, ostavlja prostor za neprekidne manipulacije, sa zaoštravanjem po potrebi, a naročito u izbornim vremenima. Sve to pogoduje daljem jačanju nacionalizma, koji je već u ovom trenutku poprimio zastrašujuće razmere.

Drugo, zamrznuti konflikt automatski znači udaljavanje – ako ne i odustajanje – od Evropske unije, odnosno približavanje Rusiji, sa druge strane. To će se takođe vrlo negativno odraziti na prilike u Srbiji. Razaranje institucija će se nastaviti. Mnogi će reći da je taj posao već završen, ali, ma kako stanje u Srbiji bilo loše, na svetskim rang-listama Srbija je u pogledu ekonomskih i političkih sloboda, ljudskih prava i pravne države ipak znatno iznad Rusije. Na Indeksu vladavine prava Vorld džastis projekta Srbija je na 76, a Rusija na 89. mestu; iza nje nema nijedne evropske zemlje.

Proces priključenja Evropskoj uniji, kakvim god peripetijama i našim izvrdavanjima bio praćen, zahteva od vlasti u Srbiji da se ipak uzdrže od najgrubljih i masovnih prekršaja i da se pripodobljavaju evropskim pravilima i standardima. Iluzija je verovati da će “evropeizacija” Srbije ići lakše i bolje ako je ona izvan EU nego ako je u njoj.

Konačno, zamrznuti konflikt će ostaviti vrlo nepovoljne posledice na ekonomski razvoj Srbije. U vezi sa ovim, nije zgoreg podsetiti na analizu koju je pre oko šest meseci uradila grupa stručnjaka Republičkog zavoda za statistiku na čelu sa Miladinom

 

POSLE PORAZA NA ZAPADU, VUČIĆ JE DOŽIVEO PORAZ I NA ISTOKU. TO ZNAČI DA JE VUČIĆEVA POLITIKA SEDENJA NA DVE STOLICE DOŽIVELA NEUSPEH I DA MU SE OBE STOLICE IZMIČU. TO NE ZNAČI, MEĐUTIM, DA SU TE STOLICE VEĆ SASVIM IZMAKNUTE I DA OPOZICIJA U SRBIJI MOŽE PONOVO, KAO OKTOBARSKIH DANA PRE 18 GODINA, DA ISTURI PAROLU “GOTOV JE”

 

Kovačevićem, direktorom. U studiji dugačkog naziva (Ekonomski, demografski i socijalni efekti različitih scenarija normalizacije odnosa između Beograda i Prištine) razmatra se više opcija, ali su dve među njima osnovne. Prva je “normalizacija odnosa sa Prištinom”, a druga zamrznuti konflikt. Od više posmatranih parametara ovde ćemo uzeti samo dva: bruto domaći proizvod i demografske tokove. Prva varijanta, tj. normalizacija, donosi prosečan realan rast BDP-a do 2030. godine od 4,5 odsto; u suprotnom, tj. u drugom slučaju, rast će biti 1,9 odsto. I, drugo, ukoliko ne dođe do primene Briselskog sporazuma, broj stanovnika Srbije bi se do 2060. godine gotovo prepolovio, što znači da bi opao sa 7,1 milion 2015. na 3,9 miliona.

Uprkos svoj dramatičnosti, ovaj rad nije privukao naročitu pažnju javnosti. Možda i zato što je naručilac posla bio Fond za otvoreno društvo, iza kojeg, kao što je poznato, stoji Džordž Soros, čiji se sin Aleks u poslednje vreme često sretao sa Vučićem. Ali, u suštini, to je bio samo izgovor antievropskih snaga da se sakriju katastrofalni efekti njihove politike.

Ne treba, međutim, uopšte biti mnogo “naoružan” detaljnim podacima i minucioznim analizama, pa videti – bez obzira na to da li su gornje računice realne – da zaoštravanje odnosa sa Evropskom unijom mora imati vrlo negativne posledice. To se vidi i “golim okom”. Pošto će to, recimo, onemogućiti bržu i tešnju saradnju sa ne samo najvećim trgovinskim partnerom nego i s najvećim investitorom. Naime, od ukupnih stranih investicija u Srbiju prošle godine gotovo tri četvrtine (72 odsto) je iz Evropske unije; najviše iz Holandije 491, Austrije 251 i Italije 209 miliona evra. U isto vreme, iz Rusije je došlo 134, UAE 132 i Kine 104 miliona evra. Slično je i ove godine. U prvom tromesečju ove godine od ukupnog neto priliva SDI, koji je iznosio 595 miliona evra, čak četiri petine (79 odsto) došlo je iz EU: najviše iz Nemačke 117 i Holandije 104 miliona evra evra, dok je izvan EU, iz Rusije, Kine i Turske došlo po 20-30 miliona evra.

 

ZAMRZNUTI KONFLIKT JE POGUBAN ZA SRBIJU. OSTAVLJANJE KOSOVSKOG PITANJA OTVORENIM ONEMOGUĆAVA NORMALIZACIJU POLITIČKOG, ALI I SVAKOG DRUGOG “OBLIKA” ŽIVOTA U NAŠOJ ZEMLJI

 

GOTOV JE, NIJE GOTOV: Ali ne samo da je Putin odbio Vučićev predlog, on ga je i lično dezavuisao. Jer, prema Komersantovom “dubokom grlu” u Kremlju, Vučićevo zaklinjanje da Srbija neće ući u NATO izazvalo je više podozrenja nego poverenja. “… Vučić energično obećava Rusiji da Srbija neće ući u NATO? Ali zar on to ne prenaglašava? U takvim slučajevima biva da se sve završava tako da ono u šta si se kleo da nećeš uraditi ipak na kraju uradiš”, piše Komersant.

Ima, međutim, još nešto. Zašto je Putin denuncirao Vučića, tj. demantovao da je predsednik Srbije dobio rusku podršku za svoje ideje? Mogao je to i da prećuti. Ali kao da je hteo da pošalje poruku nekome u Srbiji. Da se pripremi.

Sve u svemu, posle poraza na zapadu Vučić je doživeo i poraz na istoku. To znači da je Vučićeva politika sedenja na dve stolice doživela neuspeh i da mu se obe stolice izmiču. To ne znači, međutim, da su te stolice već sasvim izmaknute i da opozicija u Srbiji može ponovo, kao oktobarskih dana pre 18 godina, da isturi parolu “gotov je”. Jer, ni istok ni zapad još nisu našli adekvatnu zamenu. Evropa zato što baš i nema neki izbor, Rusija zato što je ponuda kandidata vrlo bogata. A Srbija u međuvremenu propada.

 

Srbija i Evroazija

Od 7. do 11. oktobra u Beogradu su održani Dani Skupštine naroda Evroazije u Srbiji. Program je, između ostalog, sadržao tri skupa: Biznis forum (suorganizator Privredna komora Srbije); Forum “Danas student – sutra lider progresa” (suorganizator Univerzitet Union – Nikola Tesla) i okrugli sto “Uloga društvene saradnje u procesima evroazijskih integracija” (suorganizator Institut za evropske studije). Evo nekih “pitanja za diskusiju” sa poslednjeg skupa: “Očuvanje i razvoj kultura i jezika naroda Evroazije, učvršćivanje njihovog duhovnog zajedništva”; “Važnost zajedničkih duhovnih vrednosti koje se pretvaraju u norme i postulate duhovne kulture kao zalog mira, prijateljstva i plodonosne saradnje naroda Evroazije”; “Kvalitetno vaspitanje i obrazovanje kao zalog budućnosti čovečanstva”; “Misija novinara u stvaranju mira”; “Sport kao linija javne diplomatije”.

 

 

Mijat Lakićević

Novi magazin, 11. oktobar 2018.

 

 

Leave a Comment