Lažiranje

Vučić je proglasio pobedu nad covidom kao što je pre dvadesetak godina Milošević proglasio pobedu nad NATO. Kad su se birački odbori povukli, korona je zagospodarila srpskim gradovima

Ako već neće Vučić, zbog lažiranja rezultata Krizni štab bi morao da podnese ostavku.

U času svog najvećeg trijumfa Vučić je doživeo svoj najteži poraz. Nije ga porazila opozicija, porazio je sam sebe. U strahu da neće potvrditi svoju moć i dobiti apsolutnu većinu u Skupštini, odlučio je da požuri sa izborima. Proglasio je pobedu nad koronom, a onda i zbrisao opoziciju.

Ali pokazalo se da ni jedno ni drugo nije tako sjajno kao što je u prvi mah izgledalo. Naprotiv. Najpre, sama činjenica da je više tri četvrtine parlamenta dobio sa manje od trećine (oko 30 odsto glasova) ukupnog broja birača, ukazuje na tanku osnovu vlasti. Drugo, iako se iz sve snage upinjao, nije uspeo da na izbore istera polovinu birača: odziv je bio 48,9 odsto. Treće, neke naoko sporadične i više nasumične kontrole pokazale su da se rezultati prema glasačkim listićima u džakovima ne poklapaju sa zapisnicima, zatim da je veći broj zapisnika ispisivan istom rukom, da su na izbornim mestima sedela i evidenciju vodila lica koja tu nikako ne smeju da budu itd. Sve je to u najmanju ruku izazvalo ozbiljnu sumnju u regularnost izbornog procesa i zahtevalo ozbiljnu sudsko-policijsku proveru. Preko svega toga, međutim, svi nadležni organi prešli su kao preko “turskog groblja”.

Nisu, međutim, lažirani samo izbori. Lažirana je i čitava predizborna situacija. Očigledno je – ili najblaže rečeno postoji osnovana sumnja – da su izbori omogućeni i isforsirani friziranjem podataka o stvarnoj epidemiološkoj situaciji u zemlji.

Vučić je proglasio pobedu nad covidom kao što je pre dvadesetak godina Milošević proglasio pobedu nad NATO. Kad su se birački odbori povukli, korona je zagospodarila srpskim gradovima.

Nema sumnje da je prebrzo popuštanje mera – da bi se prikazalo da je situacija normalna – dovela do toga da “drugi pik” epidemije bude tako jak. Dovodeći zdravstveni sistem opet do ivice kolapsa, a odvodeći desetine ljudi (do ovog časa) u smrt.

Uzgred, sigurno manje važno, ali ne i nebitno, tom lažnom slikom Vučić je na izvestan način i Novaka Đokovića “navukao” da organizuje onaj nesrećni “Adria tur” i tako znatno okrnji svoj i sportski i ljudski ugled u svetu.

Da je sve to izbacilo Vučića iz ležišta i smanjilo mu političku uračunljivost, pokazao je debakl sa studentima. Prvo je saopštio odluku da će svi studentski domovi biti ispražnjeni – pokazavši pri tome priličnu bezosećajnost prema studentima izvan Srbije, mada ni domaći nisu mnogo bolje prošli – a zatim, pošto su “akademski građani” izašli na ulicu, posle svega nekoliko sati sam sebe dezavuisao i derogirao tu svoju odluku.

Sve u svemu, nikada još Vučić iz nekih izbora – a pobeđivao je zaista mnogo puta – nije izašao jači i istovremeno nikada posle nekih izbora nije bio slabiji. Jer, čak i da je legalna – a i to je sumnjivo – sasvim je izvesno da nova vlast nije legitimna.

Ali kad smo već kod izbora, nikako mi nije jasno kako članovima Kriznog štaba nije jasno da su grubo izmanipulisani i zloupotrebljeni. I da je njihov profesionalni i personalni integritet aktuelna vlast bacila pod noge. Zato bi ostavka u ovom času bila ne samo znak da na to ne pristaju nego i preko potreban stimulans da se istina o epidemiji istera na čistinu. Neko misli da je kasno? Bliža mi je ona da nikad nije kasno.

Mijat Lakićević
Novi magazin, 8. jul 2020.

Leave a Comment