Onaj tenk ispred stadiona Crvene zvezde nije ni maketa ni maskota nego slabo maskirana politika. Doduše, izbijeni su joj zubi, tj. povađeno mu je oružje, ali ima mnogo onih koji snevaju o povratku u bojevo stanje
S kim si, onakav si – kaže naš narod. Ko su najbolji
Vučićevi drugovi? U regionu – Orban i Erdogan; u svetu – Putin i Si Đinping.
Sve diktator do diktatora, makar u pokušaju, poput ovog Orbana.
Mada se i njihova moć kruni. Doduše, na (dalekom) istoku to mu dođe više kao
kamičak u cipeli, ali i žulj ume da stvara nesnosne bolove.
Vučićev favorit No 1 kineski predsednik ne zna gde će pre. Na jug, gde Hongkong
diže revoluciju jer neće pod kinesku jurisdikciju, ili na sever u provinciju
Sinđang, gde su Ujguri podvrgnuti pravoj pravcatoj torturi.
Putin pak ima problem u centru, u Moskvi, čiji su zatvori odavno pretesni da
prime sve političke i druge protivnike hazjajinovog režima.
Što bliže Srbiji, to gore stoje Vučićevi prijatelji. Pre nekoliko meseci, u
maju, Redžep Tajip Erdogan izgubio je Carigrad, pošto je prethodno izjavio: “Ko
vlada Istambulom, taj vlada Turskom.”
Još pre bi se moglo reći – ko vlada Budimpeštom, vlada Mađarskom. A evo, pre
neki dan, u nedelju 13. oktobra Viktor Orban je na lokalnim izborima izgubio glavni
grad. Pobedio je Gergelji Karačonji, proevropski nezavisni kandidat, čije bi se
prezime moglo prevesti kao – Božić.
“Uvešćemo grad iz 20. u 21. vek, Budimpešta će biti
zelena i slobodna. I vratićemo je u Evropu”, rekao je nakon proglašenja
rezultata Karačonji, koji je sam svoju pobedu uporedio s pobedom Ekrema
Imamoglua u Istanbulu. Analitičari su pak naglasili da je pobeda 44-godišnjeg
politikologa veliki udarac Orbanovoj “agresivnoj iliberalnoj” populističkoj
vladavini. Odnosno, sa druge strane, snažan podstrek proevropskim, liberalnim
snagama u regionu.
S tim u vezi, da se ne zaboravi, onaj tenk ispred
stadiona Crvene zvezde nije ni maketa ni maskota nego slabo maskirana politika.
Doduše, izbijeni su joj zubi, tj. povađeno mu je oružje, ali ima mnogo onih
koji snevaju o povratku u bojevo stanje. Uostalom, zar nije sam Terzić na
Jarinju izjavio da je Zvezda Srbija i da zbog toga kosovske vlasti nisu htele
da ih puste na svoju teritoriju. Ovdašnji zvaničnici optuživali su“Prištinu” za
politizaciju, a onda sami, svojim rečima potvrđivali da
tu uopšte nije reč o sportu nego o politici.
Kad smo već kod teritorija, još jedna granica je ostala zatvorena za krezube
srpske tenkiste. Ona crnogorska. Kako je došlo do toga da se Zvezda odrekne
genija, a dovede idiota, valjda će jednom neko objasniti. Naravno, zvezdašima. Slavni
klub nije niže pao. A preostalom građanstvu jedino ostaje da se nada da Zvezda
ipak nije Srbija.
Kad smo već kod oružja, šta mislite kako Vučić gleda na to što se Stefanović
bogati. Ne mislim Aleksandar nego Andrej. I ne samo Stefanović nego i onaj
Petrović, pa Veselinović, pa Vesić… Teško je poverovati da vučići mirno
gledaju kako im hijene odnose lovinu ispred nosa.
Neko bi rekao: pao Istanbul, pala Budimpešta, neka se pripremi Beograd.
Mada, iskreno, taj ćemo film malo teže gledati. Jeste da je tamo pobedio Božić,
ali ne kaže narod ovde zaludu: nije svaki dan Badnji dan.
Mijat Lakićević
Novi magazin, 17. oktobar 2019.