Vučić i njegova braća

Onaj tenk ispred stadiona Crvene zvezde nije ni maketa ni maskota nego slabo maskirana politika. Doduše, izbijeni su joj zubi, tj. povađeno mu je oružje, ali ima mnogo onih koji snevaju o povratku u bojevo stanje

S kim si, onakav si – kaže naš narod. Ko su najbolji Vučićevi drugovi? U regionu – Orban i Erdogan; u svetu – Putin i Si Đinping. Sve diktator do diktatora, makar u pokušaju, poput ovog Orbana.

Mada se i njihova moć kruni. Doduše, na (dalekom) istoku to mu dođe više kao kamičak u cipeli, ali i žulj ume da stvara nesnosne bolove.

Vučićev favorit No 1 kineski predsednik ne zna gde će pre. Na jug, gde Hongkong diže revoluciju jer neće pod kinesku jurisdikciju, ili na sever u provinciju Sinđang, gde su Ujguri podvrgnuti pravoj pravcatoj torturi.

Putin pak ima problem u centru, u Moskvi, čiji su zatvori odavno pretesni da prime sve političke i druge protivnike hazjajinovog režima.

Što bliže Srbiji, to gore stoje Vučićevi prijatelji. Pre nekoliko meseci, u maju, Redžep Tajip Erdogan izgubio je Carigrad, pošto je prethodno izjavio: “Ko vlada Istambulom, taj vlada Turskom.”

Još pre bi se moglo reći – ko vlada Budimpeštom, vlada Mađarskom. A evo, pre neki dan, u nedelju 13. oktobra Viktor Orban je na lokalnim izborima izgubio glavni grad. Pobedio je Gergelji Karačonji, proevropski nezavisni kandidat, čije bi se prezime moglo prevesti kao – Božić.

“Uvešćemo grad iz 20. u 21. vek, Budimpešta će biti zelena i slobodna. I vratićemo je u Evropu”, rekao je nakon proglašenja rezultata Karačonji, koji je sam svoju pobedu uporedio s pobedom Ekrema Imamoglua u Istanbulu. Analitičari su pak naglasili da je pobeda 44-godišnjeg politikologa veliki udarac Orbanovoj “agresivnoj iliberalnoj” populističkoj vladavini. Odnosno, sa druge strane, snažan podstrek proevropskim, liberalnim snagama u regionu.

S tim u vezi, da se ne zaboravi, onaj tenk ispred stadiona Crvene zvezde nije ni maketa ni maskota nego slabo maskirana politika. Doduše, izbijeni su joj zubi, tj. povađeno mu je oružje, ali ima mnogo onih koji snevaju o povratku u bojevo stanje. Uostalom, zar nije sam Terzić na Jarinju izjavio da je Zvezda Srbija i da zbog toga kosovske vlasti nisu htele da ih puste na svoju teritoriju. Ovdašnji zvaničnici optuživali su“Prištinu” za politizaciju, a onda sami, svojim rečima potvrđivali da tu uopšte nije reč o sportu nego o politici.

Kad smo već kod teritorija, još jedna granica je ostala zatvorena za krezube srpske tenkiste. Ona crnogorska. Kako je došlo do toga da se Zvezda odrekne genija, a dovede idiota, valjda će jednom neko objasniti. Naravno, zvezdašima. Slavni klub nije niže pao. A preostalom građanstvu jedino ostaje da se nada da Zvezda ipak nije Srbija.

Kad smo već kod oružja, šta mislite kako Vučić gleda na to što se Stefanović bogati. Ne mislim Aleksandar nego Andrej. I ne samo Stefanović nego i onaj Petrović, pa Veselinović, pa Vesić… Teško je poverovati da vučići mirno gledaju kako im hijene odnose lovinu ispred nosa.

Neko bi rekao: pao Istanbul, pala Budimpešta, neka se pripremi Beograd.

Mada, iskreno, taj ćemo film malo teže gledati. Jeste da je tamo pobedio Božić, ali ne kaže narod ovde zaludu: nije svaki dan Badnji dan.

Mijat Lakićević
Novi magazin, 17. oktobar 2019.

Leave a Comment