Zapretani potencijali

Kao veliki budući proizvođač bakra, litijuma, olova i cinka, Srbija bi mogla da postane centar evropske industrije elektromobila. Kako da ta šansa ne propadne

Rudarstvo

Zanimljivo je da na ovogodišnjem Kopaonik biznis forumu, čija je tema bila “Snažan rast kao imperativ”, nije bilo reči o rudarstvu. A upravo tu bi mogao da se nađe snažan i dugoročan izvor privrednog razvoja Srbije.
U isto vreme, međutim, dok su “ispod Pančićeve omorike” ekonomisti raspravljali o preprekama, odnosno podsticajima za napredak, u Kanadi je, daleko od očiju javnosti, na najvećem svetskom sajmu rudarstva resorni ministar u Vladi Srbije Aleksandar Antić pokušavao da ubedi šefove više od dve stotine kompanija da Srbija nije uzalud izbila na četvrto mesto u Evropi po atraktivnosti za ulaganja u rudarski sektor.

DAVOS: Ako nije na srpskom, o rudarstvu u Srbiji bilo je reči na Svetskom ekonomskom forumu u “originalnom”, švajcarskom Davosu. Doduše, ne baš u glavnom programu već više na “marginama skupa”, gde je predsednik Aleksandar Vučić takođe “jurio investitore”. Ali, sasvim konkretno, za otvaranje rudnika i eksploataciju – jadarita.
Već nekoliko godina o mineralu koji je naziv dobio po dolini reke Jadar blizu Loznice, gde je i pronađen, pričaju se prave bajke. Delom je tome doprinela i činjenica da je on po hemijskom sastavu (hidroksid-natrijum-litijum-borosilikat) istovetan kriptonitu, zelenom mineralu izmišljenom u stripovima o Supermenu. “Kada sam to video, zamalo sam pao sa stolice”, izjavio je svojevremeno minerolog dr Kris Stenli, koji je s timom stručnjaka iz Kanade proučavao materijal koji je pristigao u London iz lozničkog rudnika. Jedina razlika je, zapravo, u tome što jadarit u svom sastavu nema fluor, pa zato nije zelene boje.
Međutim, ono što nije bajka to je da jadarit sadrži vrlo vredne i retke metale litijum i bor. Ovaj prvi, poznat i kao najlakši metal na Planeti, osnovna je sirovina za proizvodnju baterija koje koriste automobili na električni pogon. Cena litijum karbonata u poslednje tri godine se utrostručila, pa jedna tona “belog zlata” danas košta 12.500 dolara. Ovaj mineral ima široku primenu i u raketnoj industriji.
Bor je takođe vrlo vredan. On je osnovni sastojak pri izradi stakla otpornog na toplotu, staklenih vlakana, keramike, đubriva, deterdženata, sredstava za zaštitu drvenih površina, kao i u izradi mnogih drugih proizvoda koji se koriste u domaćinstvu i u komercijalne svrhe.
Prema poslednjim informacijama, rezerve jadarita kreću se oko 135 miliona tona, a vrednost nalazišta procenjena je na 10 milijardi dolara. Očekuje se da bi rudnik mogao da bude otvoren 2023-2024. godine. I da bi Srbija onda mogla da daje najmanje 10 odsto svetske proizvodnje litijuma.
Krajem leta prošle godine Srbija je opet dospela u centar interesovanja svetskog biznisa. Tada je, naime, u razmaku od svega nekoliko dana kineska kompanija Ziđin kupila najpre Rudarsko-topioničarski basen “Bor”(za 1,46 milijardi dolara, uključujući i investicije), a onda i (praktično u istom rejonu) rudnik bakra Čukaru Peki, koji se oficijelno vodi kao nalazište “Timok”(tačnije, samo istražna prava – za 1,41 milijardu dolara). To bi, ako se ispune prognoze pomenutog ministra Antića, tj. kineska (nezvanična) obećanja, proizvodnju bakra u Srbiji trebalo da upetostruči za 3-4 godine. Odnosno da je poveća sa sadašnjih 40.000 tona na 200.000, a možda i svih 250.000 tona, čime bi Srbija postala najveći proizvođač bakra u Evropi.

KINEZI: “Akvizicija” koju je izvršila kineska kompanija tim je zanimljivija jer prošla godina nije bila najbolja za proizvođače metala. Naime, kako je sredinom januara izjavio Dominik Roberts, direktor operacija kompanije Mineko (Mineco), koja ima dva rudnika olova i cinka u Srbiji (Rudnik kod Gornjeg Milanovca i Bosilegrad), kao i u Bosni i Hercegovini (Olovo i Gros kod Srebrenice), u 2018. je došlo do pada cene bakra 25, a cene olova i cinka 30 odsto. To je posledica delom političkih turbulencija, pre svega Bregzita, a onda i Trampovog trgovinskog rata s Kinom, Evropom, Meksikom i Kanadom, ali pre svega usporavanja kineskog rasta. Infrastrukturni projekti odloženi su ili otkazani, a pala je i proizvodnja u automobilskoj industriji.
Međutim, “pogled u budućnost” davao je Robertsu osnova za više optimizma. Naime, kako je rekao, “usvajanjem tehnologije električnih vozila bakar postaje sve značajniji. Ova vozila zahtevaju između 350 i 400 kilograma bakra za električna kola, posebno za namotaje za četiri elektromotora. Sa druge strane, 80 odsto svetske proizvodnje olova odlazi na akumulatore. Opet uglavnom za automobilsku industriju, ali sve više zbog toga što se akumulatori koriste za skladištenje energije proizvedene u solarnim i vetroelektranama (koja se, zato što je skupa, u mrežu pušta samo kad je potražnja najveća). Više od polovine proizvedenog cinka koristi se za zaštitu čelika, koji se opet najviše koristi u proizvodnji automobila i u infrastrukturnim objektima”.
Sve to govori da ovi metali imaju tržišnu budućnost jer “ponuda opada i čim se globalni trgovinski sistemi normalizuju, potražnja za njima će nastaviti da raste. O tome svedoči i činjenica da se Evropa vraća proizvodnji metala, od koje je svojevremeno, zbog jeftinih sirovina dobijanih iz Afrike i Latinske Amerike, praktično odustala.
Govoreći o Srbiji, pored dolaska kineske kompanije Ziđin, engleski stručnjak je posebno istakao značaj jadarita. Prema Robertsovim rečima,”u drugoj polovini prošle godine Rio Tinto (koji u Srbiji posluje pod imenom Rio Sava) doveo je novu menadžersku ekipu iz Australije sa zadatkom da otvore rudnik i radovi su znatno ubrzani”. Realizacija tog projekta takođe će“dati značajan doprinos srpskoj privredi tokom narednih godina i potpuno će promeniti lokalni razvoj u Loznici” istakao je Roberts.
Nije nelogično pretpostaviti da je ministar Antić u Kanadu išao pre svega da bi investitore zainteresovao za ovaj projekat, pošto je priča sa bakrom završena. Možda i zato da bi se napravila konkurencija Kinezima, koji su izgleda već bacili oko na jadarit. Naime, kako je predsednik Vučić rekao u Davosu, “Kinezi bi mogli da naprave fabriku električnih vozila u zapadnoj Srbiji, na potezu od Prijepolja do Krupnja”. Štaviše, Vučić je sugerisao da su Kinezi već stupili u kontakt sa Rio Tintom.
Pre nego što će Vučić ovo izjaviti u Davosu, 9. januara objavljena je vest da kineska kompanija Jinlong treba sredinom ove godine da preuzme Ikarbus, gde bi otpočela proizvodnju električnih autobusa. Nezvanično se takođe moglo čuti da Kinezi planiraju da odmah pored fabrike autobusa naprave i fabriku baterija. Potencijala, dakle, ima, samo što ova vlast pokazuje neverovatnu sposobnost da svaki potencijal upropasti.

Mijat Lakićević
Novi magazin, 7. mart 2019.

Leave a Comment