Zašto Vučić mrzi Ustav

Kako predsednik ponižava državu i vređa građane

Peta kolona

Aleksandar Vučić ponižava državu i vređa građane. Državu jer krši Ustav i njene zakone, a građane jer ih tretira kao beslovesnu masu koju samo njegova kamdžija može da dovede u red.

MILOŠ I SI: Kažu da je Knez Miloš, koji je, uzgred, bio vrlo surov vladar – zato Vučić valjda trasira njegovo ime po Srbiji – iako nije završio nikakve škole, a pogotovo bio najbolji student Pravnog fakulteta ikad, sprovodio sledeću “političku filozofiju”. Pitao bi svoje čauše šta radi narod?
Galami, psuje.
Steži. Šta radi sad?
Viče, buni se.
Steži. Šta radi sad?
Ćuti.
Popuštaj.
Tako i Vučić sad popušta konopac. Da se vidi kako je gospodar dobar i kako je milosrdna njegova ruka.
Tako da mu brat Si nije mogao poslati lepši poklon od ove korone.
Jer, tako je Vučiću omogućio da zgazi Ustav, proglasi vanredno stanje i tako i formalno ukine i ono malo institucija koje su se kako-tako održavale u društvu i državi.
To mu je, dalje, omogućilo da nastavi predizbornu kampanju sam i ni od koga ometan, dok je svima drugima to zabranjeno.
To mu, takođe, omogućava da u ovom “ratu” – kako onaj nesrećni “najsmešniji pulmolog u istoriji čovečanstva” kao neki Vučićev medijski satrap neprekidno ponavlja po svim nacionalnim televizijama – uskoro proglasi pobedu.
To mu omogućava da podeli pare i privredi i građanima – doduše, njihove sopstvene, ali to je druga priča – i da se pokaže kao veliki dobrotvor.
I, konačno, računa da će mu, kad iz tog zaleta uleti u kratku, ali zato neregularnu i prljavu kampanju, omogućiti da bez problema pobedi na izborima.

TANJA PETOVAR: PREDSEDNIK VUČIĆ JE MIMO SVOJIH OVLAŠĆENJA PROGLASIO VANREDNO STANJE

KAKO JE ZGAŽEN USTAV: “Predsednik Republike Srbije je mimo svojih ovlašćenja u nedelju uveče 16. marta proglasio vanredno stanje i naprečac strpao milion i 700.000 građana u kućni aps. Potom je čas zabranjivao državljanima Srbije da se vrate u rođenu zemlju, čas dizao paniku, pa nam pričao kako ide s koferima punim para da na polucrno kupuje medicinsku opremu, za koju je pre toga tvrdio da je ima dovoljno po bolnicama i magacinima”, ovim nizom krupnijih i sitnih prekršaja na pitanje o legalnosti ponašanja predsednika Srbije odgovara pravni ekspert Tanja Petovar.
I advokat Aleksandar Olenik, lider Građanskog foruma, smatra da je vanredno stanje uvedeno protivustavno. “Moguće je bilo uvesti vanredno stanje, ali je bilo obavezno i sazivanje Narodne skupštine, koja je i sama mogla da donese odluku o vanrednom stanju ili, u našoj situaciji, da raspravi i eventualno potvrdi donete mere. Baš ta odluka da se parlament ne sazove dovodi u pitanje zakonitost i ustavnost uvođenja samog vanrednog stanja jer nigde nije objašnjeno zašto nema mogućnosti da se Skupština sastane”.
Odluka u uvođenju vanrednog stanja formalno je zasnovana na stavu 5 člana 200 Ustava, kojim se propisuje: “Kad Narodna skupština nije u mogućnosti da se sastane, odluku o proglašenju vanrednog stanja donose zajedno predsednik Republike, predsednik Narodne skupštine i predsednik Vlade, pod istim uslovima kao i Narodna skupština”. Ono što je problematično jeste da do dana današnjeg, kaže Petovar, građani Srbije nisu upoznati sa razlozima zbog kojih Narodna skupština nije bila u mogućnosti da se sastane u vreme kada nas je pulmolog i alergolog dr Nestorović uveravao, u prisustvu predsednika države, da je reč o bezazlenom virusu”. “Moguće je bilo organizovati sednicu Skupštine i u drugim, većim prostorima, na primer u halama, recimo na Sajmu, i to na način koji bi bio siguran za sve”, dodaje Olenik.

POŠTO MU SE NIJE DOPALA SITUACIJA, VUČIĆ JE NAPRAVIO STANJE. DA PRECIZIRAMO – VANREDNO STANJE – ZATO ŠTO MU, IZGLEDA, VANREDNA SITUACIJA NIJE ODGOVARALA

Nema nijedne evropske zemlje u kojoj je parlament dezavuisan kao što je to slučaj u Srbiji, slažu se oba sagovornika Novog magazina. “Portparol premijerke Brnabić na televiziji je rekao, pravdajući odluku o faktičkom raspuštanju Skupštine Srbije, da ni Evropski parlament ne radi, što je notorna neistina”, prosto je zgranuta bestidnošću vlasti Tanja Petovar. “U svim državama Evrope, uključujući i Balkan, sa izuzetkom Srbije, parlamenti redovno zasedaju i u nešto manjem obimu onlajn odlučuju o merama vezanim za borbu protiv korone, kao i o merama ekonomske i socijalne politike nakon prvog talasa pandemije”, u šta se svako lako može uveriti uvidom u portal Interparlamentarne unije https://www.ipu.org/country-compilation-parliamentary-responses-pandemic“.

STANJE: Pošto mu se nije dopala situacija, Vučić je napravio stanje. Da preciziramo – vanredno stanje – zato što mu, izgleda, vanredna situacija nije odgovarala. Iako je, kako je to još prvog dana ustvrdio epidemiolog Zoran Radovanović, sa aspekta zaštite javnog zdravlja ona davala sva ovlašćenja koja i vanredno stanje.
“U slučaju pandemije naš pravni sistem predviđa uvođenje vanredne situacije, što je urađeno u slučaju variole vere, i to uspešno. I vanredna situacija ostavlja mogućnost primene svih mera koje imamo sada, ali bi za sve bilo nadležno Ministarstvo zdravlja i zdravstveni sistem, bez ikakve uloge predsednika Republike. Nešto slično urađeno je u Hrvatskoj i rezultati su zasad bolji”, smatra Olenik.

HOĆE LI SRBIJA PROGLEDATI NA VIDOVDAN 2020. ILI ĆE OSTATI U MRAKU

“U Srbiji postoji Zakon o vanrednim situacijama još od 2012. To je akt koji vrlo precizno i detaljno reguliše nadležnost i postupanje organa izvršne vlasti u slučaju da se dogode velike nepogode, poput pandemije COVID-19”, kaže Petovar.
Tanja Petovar posebno naglašava pozitivne efekte koje bi donela primena Zakona o vanrednim situacijama, odnosno negativne koje je donela aktiviranje, i to još ovako nakaradno, odredaba o vanrednom stanju. “Zamislimo da je umesto izigravanja Ustava i uvođenja vanrednog stanja doneta odluka o uvođenju vanredne situacije i da su se svi nadležni organi od vrha države do opštine organizovali saglasno odredbama ovog veoma dobro razrađenog zakona, koji je, osim toga, i odlično uputstvo za akciju. Zamislimo da su sve nabrojane nadležne institucije postupale po ovom zakonu i da su nas redovno obaveštavale o stvarnim merama prevencije, organizacije i evidencije obolelih, o smeštaju i lečenju teško obolelih, o merama izolacije nosilaca zaraze, o bezbednosti i zaštiti zdravstvenih radnika, domova za zbrinjavanje starih i slično. Zamislite da smo svakog dana, umesto nesuvislih nastupa političara i njihovih trabanata, slušali isključivo stručnjake iz kriznih štabova koji nam govore o tome s kakvim se problemima bore i kako im možemo pomoći samodisciplinom i samoorganizovanjem. Umesto toga, slušali smo neverovatnu politikantsku propagandu i samohvalisanje, izmišljotine na nivou nezrelih avanturističkih snova, pretnje i uvrede da smo neodgovorni i toliko tupavi, da ni o svom zdravlju i životu nismo u stanju da brinemo već da sve to za nas radi, dan i noć, naš veliki tata”, takoreći u jednom dahu izgovara Tanja Petovar. Ovo pokazuje, zaključuje, da je “postojala alternativa ovoj brutalnoj uzurpaciji svih društvenih institucionalnih poluga i mehanizama koju je Vučić izveo preko Zakona o vanrednom stanju”.

KAMPANJE: Suštinski problem koji “pravi stanje” je u njegovoj “očiglednoj zloupotrebi u svrhe predizborne kampanje Aleksandra Vučića”, ističe Aleksandar Olenik, pošto sad “u uslovima vanrednog stanja niko ne može da mu odgovori na tu zloupotrebu”. Da postoji Skupština, o tome bi se moglo javno raspravljati, pred očima građana. Zato je Narodna skupština faktički ukinuta, održavaju se konferencije za štampu bez novinara dok se novinari hapse i prebijaju jer se na taj način sprečava svaka javna rasprava o zloupotrebi vanrednog stanja od trenutne vlasti. Jedino Vučić nije prekinuo svoju predizbornu kampanju, što je najvidljivije na predizbornim skupovima u Nišu i Novom Pazaru, gde je lično doneo respiratore i javno držao čas lekarima o njihovoj upotrebi. Na ovaj način ugrozio je sve građane Niša i Novog Pazara, isto kao što je prethodno urađeno u Valjevu, kada je nakon partijskog skupa SNS došlo do širenja virusa, te je ovaj grad na samom početku postao žarište. Što je Vučić apsolvirao onom izjavom da ga ‘srce boli za Valjevo’, ako razumete šta hoću da kažem”, kaže Olenik.

ALEKSANDAR VUČIĆ PONIŽAVA DRŽAVU I VREĐA GRAĐANE. DRŽAVU JER KRŠI USTAV I NJENE ZAKONE, A GRAĐANE JER IH TRETIRA KAO BESLOVESNU MASU KOJU SAMO NJEGOVA KAMDŽIJA MOŽE DA DOVEDE U RED

A svojom najnovijom izjavom u ponedeljak da će Skupština ponovo početi da radi 27. ili 28. aprila Vučić je još jednom grubo i očigledno prekršio Ustav, pošto odlučivanje o tim stvarima uopšte nije u njegovoj nadležnosti, dodaje Tanja Petovar.
Kako sada stvari stoje, izbori će vrlo verovatno biti održani na Vidovdan, 28. juna. Hoće li Srbija progledati na Vidovdan 2020. ili će ostati u mraku?

Vidovdan

“Momentom ukidanja vanrednog stanja izborni rokovi će ponovo početi da teku. Vanredno stanje je uvedeno nakon 11 dana izborne kampanje, tako da bi novi datum izbora trebao da bude negde u periodu od četiri do šest nedelja nakon ukidanja vanrednog stanja. Sada su u opticaju sledeći datumi: 28. 6. ili 05. 7. 2020. jer se Aleksandru Vučiću žuri da naplati zloupotrebu vanrednog stanja i dalje širenje straha među građanima, što je vidljivo u sadašnjim procentima podrške. Međutim, ta podrška će se polako topiti sa vremenskim udaljavanjem od vanrednog stanja, u šta smo se imali priliku uveriti na primeru Slobodana Miloševića koji je, takođe nakon rata, imao veliku podršku, koja je za nekoliko meseci nestala. Aleksandar Vučić se plaši istog scenarija, pa će maksimalno požuriti sa izborima”. (Aleksandar Olenik)

ALEKSANDAR OLENIK: JEDINO VUČIĆ NIJE PREKINUO SVOJU PREDIZBORNU KAMPANJU
Zakon o vanrednim situacijama

Član 2
Republika Srbija obezbeđuje izgradnju jedinstvenog sistema zaštite i spasavanja u skladu sa ovim zakonom i drugim propisima, kao i programima, planovima i drugim dokumentima koji se odnose na zaštitu i spasavanje i civilnu zaštitu.

Član 3
Osnovni zadaci sistema zaštite i spasavanja, u smislu ovog zakona su:
1) programiranje i planiranje mera i aktivnosti na zaštiti i spasavanju;
2) zaštita, kao skup preventivnih mera usmerenih na jačanje otpornosti zajednice, otklanjanje mogućih uzroka ugrožavanja, smanjenje uticaja elementarnih nepogoda, sprečavanje drugih nesreća i u slučaju da do njih dođe, umanjenje njihovih posledica;
3) koordinacija pri uspostavljanju, izradi i realizaciji Nacionalne strategije za zaštitu i spasavanja;
4) spasavanje i pružanje pomoći, pod čime se podrazumevaju operativne aktivnosti koje se preduzimaju u cilju spasavanja ljudi, materijalnih dobara i životne sredine;
5) ublažavanje i otklanjanje neposrednih posledica elementarnih nepogoda i drugih nesreća, pod čime se podrazumevaju mere i aktivnosti koje se preduzimaju radi uspostavljanja neophodnih uslova za život građana na postradalom području;
6) organizovanje, opremanje i osposobljavanje snaga zaštite i spasavanja;
7) organizovanje, opremanje i osposobljavanje državnih organa, privrednih društava, drugih pravnih lica i preduzetnika za zaštitu i spasavanje;
8) organizovanje i osposobljavanje građana za ličnu, uzajamnu i kolektivnu zaštitu;
9) pružanje i traženje pomoći i saradnja sa drugim zemljama i međunarodnim organizacijama;
10) upravljanje, rukovođenje i koordinacija subjektima i snagama sistema zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama i
11) drugi poslovi i zadaci zaštite i spasavanja.

Mijat Lakićević
Novi magazin, 22. april 2020.

Leave a Comment