Vlada Karakasevic

Novinarski vuk sa Dunava

Dunav je za Vladimira Karakaševića bio više od života. Zato su mu tamburaši na rastanku i otpevali „Rastao sam pored Dunava“

In memoriam: Vladimir Karakašević (18. 12. 1938. – 25. 3. 2025)

Vladimir Karakašević je novinar sa kojim sam najduže radio. Praktično – gotovo čitav radni vek, pune tri i po decenije. Nisam toga ni bio svestan sve dok me nije stigla vest da se Karaš – kako smo ga jednostavno zvali – preselio na onaj svet. Tužnom igrom sudbine bilo je to onog istog dana, 25. marta, kada smo u večnu kuću ispraćali našu Nadeždu, glavnu urednicu Novog magazina Ne znam da li i u tome ima nečega, ali bio je to utorak, dan kada se novine zaključuju i odlaze u štampu.

Vladimira Karakaševića sam upoznao u nedeljniku Ekonomska politika sada već zbilja davne 1976. godine. To je bila čudesna redakcija. O njenom značaju i visokom dometu govori činjenica da su tada, u toj velikoj državi, Ekonomsku politiku zvali „jugoslovenski Ekonomist“ po ugledu na verovatno najbolji nedeljnik svih vremena – i dan danas – londonski The Economist. Tu nije mogao da radi svako. I to već može dovoljno da kaže kakav je novinar bio Vladimir Karakašević.

Ipak, navešću ovde još tri detalja koji ukazuju na njegov, ne samo profesionalni, nego i personalni karakter. Najpre, kada je krajem 1998. godine JUL, partija Mire Marković, odlučila da preuzme Ekonomsku politiku (koja je, privatizovana po zakonu Ante Markovića, bila u vlasništvu zaposlenih) jedna grupa, uglavnom mlađih, novinara se pobunila. Zbog toga su bili izbačeni s posla. Vlada je bio u toj grupi te se malo kasnije našao među 10 osnivača novog lista, Ekonomist magazina, u kome smo nastavili zajednički rad.

Sa Karašom delim još jedno značajno – revolucionarno – iskustvo. Bilo je to učešće u petooktobarskim demonstracijama. Našli smo se u redakciji i zajedno otišli na miting ispred u tom času još uvek Savezne skupštine.

Konačno, u novoj redakciji Vlada je dobio značajnu ulogu. Bio je „oficir za vezu“ sa našim karikaturistom, Predragom Koraksićem Koraksom. Oni su se dogovarali oko karikature – teme, sadržaja, ideje. To nije bilo slučajno. U stvari, sa ove distance, čini mi se da je presudnu ulogu u tome imalo to što su obojica Zemunci, dakle ljudi kojima je Dunav doneo specifičan, pomalo „filozofski“ odnos prema životu, sa istančanim smislom za geg i vic.

Da, Dunav je za Vladimira Karakaševića bio više od života. Zato su mu tamburaši na rastanku i otpevali „Rastao sam pored Dunava“.

Mijat Lakićević
Novi magazin, 10. april 2025.