Severna Makedonija i tužna Srbija

Susret Vučića i Putina, svega nedelju dana pošto je Sobranje dvotrećinskom većinom izglasalo istorijsku odluku, biće susret gubitnika. A kad se tome doda da je Putinu rejting pao 50 odsto, a i Vučićev je na nizbrdici, ovaj im je “miting” došao kao naručen da malo jedan drugom podignu samopouzdanje

Sastanak Vladimira Putina i Aleksandra Vučića biće sastanak dvojice gubitnika. Jer su obojica pre neki dan poražena u Skoplju. Ali, da počnemo od početka.


Vest da je makedonska skupština usvojila novo ime države – Severna Makedonija, u Srbiji je dočekana (s) mukom. Ovo je, u stvari, samo malo izmenjena rečenica kojom sam započeo tekst pre oko pola godine, kada su predsednici Makedonije i Grčke Zaev i Cipras postigli taj nesumnjivo istorijski sporazum.


Jer, niko tada – ni “pozicija”, ni opozicija, ni nezavisni mediji, ni nevladine organizacije – ne da nije javno pozdravio taj čin nego ga, takoreći, osim protokolarno, nije ni zabeležio. Kako tada, tako i danas. A Zaev je pokazao i političku hrabrost i političku dalekovidost, a posebno smisao za političko liderstvo – važi to i za Ciprasa, ali on za ovu priču nije toliko bitan – to jest, sposobnost da preuzme odgovornost u ključnim momentima nacionalne istorije. Sve ono, dakle, što od Đinđića naovamo nije pokazao niko na političkoj sceni Srbije, ma na kojoj strani spektra bio i ma u kojoj se ulozi na toj sceni nalazio.


Ovde su sve oči uprte u Putina. Koji je, to nije mala stvar, u Makedoniji doživeo težak poraz. Sve raspoložive snage, da podsetim, angažovao je da spreči taj mirovni dogovor – prvo tako što je otvoreno radio u korist Gruevskog, a protiv Zaeva – a kada je do njega ipak došlo, onda je izjavio da ga neće priznati.


Da je samo Putin pao na Vardaru, ni po jada, ali to je mesto gde je poraz – stvarni, ne onaj koji, femkajući se, “priznaje” na Glavnom odboru svoje partije – doživeo i Vučić. U tom smislu će, dakle, susret Vučića i Putina, svega nedelju dana pošto je Sobranje dvotrećinskom većinom izglasalo istorijsku odluku, biti susret gubitnika. A kad se tome doda da je Putinu (posle ekonomskih mera na koje je bio prinuđen jer je Rusija u velikoj krizi) rejting pao 50 odsto, a i Vučićev je na nizbrdici, ovaj im je “miting” došao kao naručen da malo jedan drugom podignu samopouzdanje.


Nije, međutim, problem što Zaevu čestitke nije uputila vlast nego što to nije uradila ni opozicija. Iako to, u stvari, i nije nešto čudno. Jer, dok sadašnji ministar spoljnih poslova Ivica Dačić izjavljuje da je Srbija pogrešila što je priznala Makedoniju, Vuk Jeremić, bivši ministar spoljnih poslova i sadašnji lider opozicije, nije čak želeo ni da izgovori ime Makedonije nego je govorio: “Država čiji je glavni grad Skoplje”.


To Skoplje će, međutim, uskoro postati i glavni grad jedne NATO države. Što je “brza pruga” za priključenje Evropskoj uniji. A čak i da se EU raspadne – što sanja jedan drugi lider opozicije Boško Obradović – NATO se neće raspasti. Pogotovo u tom slučaju neće. Nego će, naprotiv, još više ojačati. Što će podvući njegovu sada zapostavljenu političku dimenziju. Iz čega će, naravno, proizaći ekonomske posledice.


Koje su po pravilu ne vide odmah nego tek za deceniju ili dve, nekad i duže. Pa se sad vidi koliko nas je koštao pogrešan izbor devedesetih. I gde su nekad bile, recimo, Srbija i Bugarska, a gde su danas.

S kim si – onakav si, lepo kaže naš narod.

Mijat Lakićević

Peščanik.net, 14. januar 2019.

Leave a Comment