Kad MMF trenira strogoću

Novi sporazum s MMF-om predviđa ozbiljne reforme javnog sektora, koje su, međutim, sadržane i u prethodnom koji je mnogo strožeg karaktera, ali ipak nisu sprovedene. Kako će novi “labaviji” aranžman obezbediti sprovođenje dogovorenog, kada su garancije kojima raspolaže slabije

 

Novi aranžman Srbije i MMF-a

 

Međunarodni monetarni fond je izgleda rešio da malo okrene ćurak. Suprotno dosadašnjoj praksi Sebastijan Sosa, šef beogradske ispostave “svetskog finansijskog policajca”, sazvao je novinare da ih obavesti o čemu se dogovorio sa Vladom Srbije. Drugim rečima – šta je sadržina novog (dvoipogodišnjeg) aranžmana između Srbije i MMF-a, tzv. Instrumenta koordinacije politika (PCI – Political Coordination Instrument), od milja prozvanog “čuvarkuća”.

Lista poslova koji se nalaze pred Anom Brnabić & Co. zbilja je impresivna. Ali, što je takođe važno, sad može da se vidi šta Vlada Srbije nije uradila tokom prethodnog aranžmana, koji smo inače, bar tako kažu zvanični izveštaji, sa uspehom okončali u februaru, pošto su svi ti zadaci i u njemu bili zapisani. Samo se MMF malo pravio nevešt i pokazivao – žrtvujući na neki način sve ostale ciljeve fiskalnoj konsolidaciji – veliku popustljivost, pa nam je gledao kroz prste. Da li je to vreme prošlo ako je MMF, kao što rekosmo, protivno dosadašnjoj praksi, možda i s namerom da izvrši neku vrstu pritiska, rešio da i širu javnost upozna sa sadržinom sporazuma.

Spisak obaveza može se podeliti u tri grupe: državna preduzeća, javna uprava i finansijski sektor.

 

SEDAM MILIJARDI EVRA, TOLIKO SU GRAĐANI I PRIVREDA PLATILI DRŽAVI DA URADI ONO ŠTO JE OBEĆALA, A NIJE URADILA 

 

PRIVATIZACIJA: Kada je reč o prvoj grupi, Vlada Srbije se obavezala da raspiše tender za RTB “Bor”, što je početkom jula i učinjeno. Zatim, i nedavno otvaranje stečaja nad Azotarom iz Pančeva (pošto za kupovinu na tenderu raspisanom u martu nije bilo zainteresovanih) takođe je deo tog “paketa”. Za MSK (Metanolsko-sirćetni kompleks) iz Kikinde u toku je drugi tender, a ako se niko ne bude javio, u septembru će biti raspisan i treći. Takođe, predviđeno je da se do kraja jula raspiše i tender za Poljoprivredni kombinat “Beograd”, što u času kad ovaj broj (utorak 31. jul) odlazi u štampu još nije učinjeno, ali nije isključeno da se do četvrtka, kada se NM pojavljuje pred čitaocima, to ipak desi. Privatizacija PKB-a trebalo bi da bude završena do kraja ove godine. Do kraja septembra trebalo bi da bude raspisan tender za pančevačku Petrohemiju. Do kraja godine trebalo bi da u stečaj odu dva najnerentabilnija (od ukupno osam) rudnika iz rudarskog basena Resavica. Vlada je takođe obećala da će konačno rešiti preostalih 114 preduzeća (od oko pet stotina, koliko ih se 2014. još nalazilo u portfelju Agencije za privatizaciju) sa oko 45.000 zaposlenih, ali za to nije određen konkretan rok. Konačno, do kraja 2020, što će reći do kraja ovog aranžmana, trebalo bi da dođe do transformacije Elektroprivrede Srbije u akcionarsko društvo. To bi bio i krajnji rok da na čelo EPS-a konačno bude postavljen profesionalni menadžment. U međuvremenu, tokom ovog meseca, dakle avgusta 2018, trebalo bi da (uz pomoć stručnjaka Svetske banke) budu obavljene analize na osnovu kojih će biti donet novi cenovnik električne energije.

Privatizacija je u fokusu i promena u finansijskoj sferi. O lošem stanju u toj oblasti najbolje svedoči podatak da su nenaplativi krediti u privatnim bankama svedeni na 8,7 odsto ukupnih plasmana, dok su u državnim bankama još uvek na visokih 14 odsto. Javni poziv za privatizaciju Komercijalne banke najavljuje se za prvu polovinu naredne godine, a do njenog kraja taj proces bi trebalo da bude završen. Prema rečima Sebastijana Sose, MMF ne bi imao ništa protiv, naprotiv, ni da se privatizuju još neke manje državne banke (Jubmes, Srpska). Za Poštansku štedionicu je predviđena izrada nove strategije (opet uz učešće Svetske banke), koja bi ovu banku usmerila više ka radu sa stanovništvom, preduzetnicima, mikro i malim preduzećima.

 

PLATE U JAVNOM SEKTORU FORMIRAJU SE NA TEMELJU “ČAK 23 RAZLIČITE OSNOVICE, VIŠE OD 500 OSNOVNIH KOEFICIJENATA I PREKO 200 DODATAKA NA OSNOVNU PLATU”. ŠTO JE JOŠ GORE, VLADA JE SVOJIM MERAMA U POSLEDNJIH NEKOLIKO GODINA PROBLEME SAMO PRODUBILA

 

Nisu problem, međutim, samo državne banke nego i druge državne finansijske institucije – Fond za razvoj, Agencija za finansiranje izvoza (AOFI), Agencija za osiguranje depozita. Naročito je problematična ova poslednja, u kojoj je “nakarikano” čak milijardu evra “toksične aktive”. Predviđeno je da se “dekontaminacija” obavi do kraja ove decenije, u dve faze: u prvoj bi se AOD “oslobodio” 145 miliona evra loših plasmana, a u drugoj fazi 830 miliona evra! Ko će za to, kada i kako da odgovara, drugo je pitanje, koje će valjda ipak jednom doći na dnevni red.

 

UPRAVA UKRIVO: Najviše će problema biti s rekonstrukcijom državne uprave. Ne toliko iz objektivnih razloga, mada ni oni nisu za potcenjivanje, koliko iz subjektivnih jer se od inače trome i zaparložene organizacije traži da praktično sama sebe uredi i osavremeni. Tu predstoje dva velika posla.

Prvi, možda najvažniji zadatak, jeste reforma Poreske uprave. Da se to ne bi ostavilo domaćoj volji, Vlada je morala da prihvati obavezu da raspiše tender za savetnika koji će upravljati ovim procesom. Tender je raspisan 13. jula. Okončanje čitavog procesa ostavljeno je za 2023, a prva “faza”, reorganizacija Poreske uprave, treba da bude završena do kraja juna 2019. godine.

Još reč-dve o porezima; Vlada se u svom “pismu o namerama” obavezala i na određene izmene poreske politike. Govori se, najpre, o “reviziji” poreza na dobit, mada nije jasno da li se pri tome misli na smanjenje poreske stope ili na uvođenje nekih olakšica. Ipak, svakako najznačajnija promena u ovom domenu bila bi već dugo obećavano rasterećenje rada kroz smanjenje dažbina. Nije, međutim, izvesno da li će to biti kroz smanjenje poreza ili doprinosa. Takođe, najavljeno je i uređivanje paušalnih poreza, kao i parafiskalnih nameta.

 

VLADA SE U SVOM “PISMU O NAMERAMA” OBAVEZALA I NA ODREĐENE IZMENE PORESKE POLITIKE. GOVORI SE O “REVIZIJI” POREZA NA DOBIT, ALI BI NAJZNAČAJNIJA PROMENA BILA BI VEĆ DUGO OBEĆAVANO RASTEREĆENJE PRIVREDE KROZ SMANJENJE DAŽBINA NA RAD

 

Najviše će možda odlučnosti zahtevati reforma sistema zarada. Nije ovde zgoreg, u tom kontekstu, podsetiti na jednu nedavnu (iz juna) studiju Fiskalnog saveta pod naslovom “Zarade u državnom sektoru: stanje i smernice za reformu”. Ako naziv i nije baš inventivan, analiza je izvanredna jer se na nekih stotinak strana vrlo ubedljivo pokazuje da je “sistem zarada i zapošljavanja” u državnom sektoru Srbije (uprava, zdravstvo, školstvo, sudstvo) krajnje “neuređen, neobjektivan i nepravičan”. O čemu “plastično” govori podatak da se plate u javnom sektoru formiraju na temelju “čak 23 različite osnovice, više od 500 osnovnih koeficijenata i preko 200 dodataka na osnovnu platu”. Što je još gore, Vlada je svojim merama u poslednjih nekoliko godina probleme samo produbila.

Posebno je “pikantan” detalj da je u stvari još 2016. godine usvojen novi Zakon o zaradama u javnom sektoru, ali da se on uopšte ne primenjuje. Zašto? Zato što je posle njega trebalo doneti niz akata: sistematizaciju radnih mesta, propis o platnim razredima, kao i novi sistem koeficijenata. Ništa od toga nije urađeno. Sada je planirano da se koeficijenti usvoje do kraja septembra, što bi navodno trebalo da omogući da od naredne godine počne primena novog zakona. Već sada se može reći da su šanse da do toga stvarno dođe “samo teoretske”.

U vezi s tim može se postaviti i generalno pitanje – šta ako se Vlada Srbije ne bude pridržavala preuzetih obaveza. Kod prethodnog “stend baj” aranžmana MMF je formalno imao mogućnost da uskraćivanjem novca “kazni” Srbiju zbog neispunjavanja preuzetih obaveza, ali pošto Srbiji novac nije trebao i ta mogućnost bila je samo teoretska. Ipak, nije zbog toga MMF tako benevolentno prelazio preko očiglednih kršenja sporazuma. Razlog je, kao što je i rečeno, pre svega bio u zadovoljstvu činjenicom da su fiskalni deficit i javni dug značajno smanjeni.

 

NAJVIŠE ĆE PROBLEMA BITI S REKONSTRUKCIJOM DRŽAVNE UPRAVE. NE TOLIKO IZ OBJEKTIVNIH RAZLOGA, MADA NI ONI NISU ZA POTCENJIVANJE, KOLIKO IZ SUBJEKTIVNIH JER SE OD INAČE TROME I ZAPARLOŽENE ORGANIZACIJE TRAŽI DA PRAKTIČNO SAMA SEBE UREDI I OSAVREMENI

 

U slučaju “čuvarkuće” MMF, dakle, nema na raspolaganju ni formalno bilo kakve sankcije, ali bi prekid aranžmana svakako imao loše efekte pre svega preko pada kreditnog rejtinga zemlje, što bi pogoršalo njenu poziciju na finansijskom tržištu, odnosno dovelo do povećanja kamatnih stopa po kojima se zadužuje. Sve to, međutim, ipak samo pod pretpostavkom da će Srbija voditi racionalnu politiku, a tu pretpostavku, kao što istorija uči, ne treba uzimati zdravo za gotovo.

 

IZGUBLJENE MILIJARDE: Međutim, ako MMF i može da bude zadovoljan ostvarenim, građani Srbije imaju pravo da budu nezadovoljni. Naime, kao što je na ovim stranicama već pisano (NM 373, tekst “Bolje hauzmajstor nego čuvarkuća”), sređivanje javnih finansija trebalo je da bude praćeno jednim zaista temeljitim preuređenjem i pospremanjem celokupne državne kuće. Sve ono što je gore nabrojano kao sadržina novog aranžmana sa MMF-om već je (uz retke izuzetke) trebalo da bude obavljeno. I građani Srbije su to platili. Ne samo tako što su im smanjene plate (zaposlenima u javnom sektoru) i penzije nego i povećanim izdvajanjem iz privrede. Naime, samo u poslednje tri godine – 2015, 2016. i 2017 – iz privrede je izvučeno dodatnih 650 milijardi dinara (tj. oko pet i po milijardi evra) u odnosu na izdvajanja iz 2014. godine. Kada se tome dodaju prvopomenuti izgubljeni prihodi zbog smanjenja plata i penzija od oko 500 miliona evra godišnje, tj. 1,5 milijardi evra za protekle tri godine (2015-2017), suma kojom su građani i privreda “dotirali” državu penje se na neverovatnih sedam milijardi evra. Ispravnije rečeno, toliko su građani i privreda platili državi da uradi ono što je obećala, a nije uradila. Nego nam ponovo obećava da će to uraditi, pri čemu su garancije još slabije nego prošlog puta. A tih sedam milijardi evra samo je direktna šteta. Kolika je pak šteta u neostvarenom privrednom rastu, odnosno izgubljenom bruto domaćem proizvodu, teško je iole preciznije proceniti, ali da se i tu radi o milijardama evra, nema sumnje.

 

Plate: Mali – Sosa, biće – neće

Govoreći o fiskalnom suficitu ostvarenom u prvih pet meseci ove godine, koji je iznosio 30 milijardi dinara umesto planiranog deficita od 22 milijarde, ministar finansija Siniša Mali je rekao da to omogućava da plate u javnom sektoru i penzije budu povećane već krajem ove godine. Predstavnik MMF-a u Srbiji Sebastijan Sosa rekao je, međutim, da do njihovog rasta može doći tek od iduće godine, što će se videti po narednom budžetu. Ko će popustiti, Mali ili Sosa, videćemo. Pri čemu ne treba gubiti iz vida da ministar ima podršku predsednika Vučića, koji je nekoliko puta najavljivao povećanje plata i penzija već do kraja ove godine.

 

Predsednik graditelj

“Ja sam predsednik i Srbima, i Bošnjacima, i Mađarima, i više sam škola i obdaništa, stadiona i puteva izgradio nego što je Ugljanin uspeo da obiđe” – rekao je Aleksandar Vučić 24. jula prilikom obilaska radova na obilaznici oko Beograda, odgovarajući na novinarsko pitanje šta misli o izjavi predsednika Bošnjačkog nacionalnog veća da Vučić nije predsednik Bošnjacima. Naravno, za ovu priliku nije bitan sukob Vučića i Ugljanina nego deo predsednikove izjave u kojem se on hvali šta je sve izgradio. Sada je, naime, jasno zašto je rast bruto domaćeg proizvoda Srbije već godinama među najnižima u celoj srednjeistočnoj Evropi. Tako će biti sve dok samo predsednik bude gradio i sigurno bi bilo bolje kada bi malo i druge pustio.

 

 

Mijat Lakićević,

Novi magazin br. 379, 2. april 2018.

 

 

 

Leave a Comment