Ukleta spirala

Javni sektor i pravosuđe su crne rupe Srbije. Po funkcionalnosti institucija Srbija je na 105 mestu na svetu (od 137 zemalja), a na trećem mestu, ali otpozadi, po efikasnosti pravosuđa (od 49 zemalja članica Saveta Evrope). O tome su na tribini u Užicu u petak 13. oktobra 2017. govorili: Vesna Rakić Vodinelić, Mijat Lakićević i Zlatko Minić. Razgovor vodila Svetlana Lukić.

 

Mijat Lakićević: Takoreći svakog dana ćete čuti od premijera da je fiskalni deficit manji nego ikada, čak ćemo ove godine verovatno u budžetu imati višak. Javni dug takođe pada. Inflacija je niska, 2-3%. To su sve dobri podaci. Ali s druge strane, šta je s proizvodnjom? Pa, to nam ne ide. Biće dobro ako rast ove godine bude 2%, a premijer je govorio da će biti najmanje 3. U poslednje vreme se utišao, o tome ne govori. Sve zemlje regiona, kad se uzme njihov prosek, biće 4%, i više. Ove druge zemlje u tranziciji, cela istočna i centralna Evropa, biće takođe preko 4%. Znači, dvostruko više od Srbije. Za Vučićevog vakta Srbija je imala prosečan godišnji rast od oko 1%. To je praktično stagnacija. Pet godina je potrošeno, a praktično ništa nismo uradili. Šta je bilo sa drugim zemljama? Pa, duplo ili trostruko više.

Sad se pitamo zašto druge zemlje napreduju, a Srbija ne? Prvi neposredni uzrok su investicije: ne možete imati rast ako nemate investicije. Te strane investicije se nekako još i drže. Javne investicije – znači, opet dolazimo do države – trebalo bi da budu oko milijardu i po evra: to je 4-4,5% bruto domaćeg proizvoda, a sad su nam na ispod milijarde. Za investicije treba da se naprave projekti, treba da se napravi dobra organizacija. Država to ne uspeva da uradi – nema projekata, i organizacija je loša. A to je zato što je ta loša kadrovska kombinatorika na čelo svih tih institucija koje treba da vode računa o investicijama, dovela partijske kadrove: ljude koji ne znaju taj posao. Najzad, privatne investicije su ipak najveći problem.

A kakve su prilike u svetu, možda nas to koči, možda bi investicije bile veće da je situacija u svetu bolja, ali ni tamo ne valja? Ali ne. Svet se izuzetno brzo razvija, tu je stopa rasta oko 3%. Evropska unija, takođe. Evropa traži robu, znači možete da je prodate. Srbija je poslednjih godina to delimično iskorišćavala, pa je povećavala svoj izvoz po 10-ak i više odsto, i zahvaljujući tome se i održavala, a s druge strane, u svetu i Evropi ima puno para, pa možete da dobijete i povoljne kredite. Dakle, ekonomska situacija u svetu i Evropi nije prepreka razvoju Srbije. Naprotiv. Onda nam ostaje da pogledamo sami sebe, da vidimo šta smo mi to uradili, kakve su bile unutrašnje prilike.

Kad se pogledaju uslovi za investicije, uslovi za ekonomski razvoj, ispada da su uslovi za razvoj u Srbiji među najgorima u Evopi. Ima mnogo zemalja, naravno, i u svetu koje su ispred nas, ali u Evorpi, mi smo među poslednjima. Tu su, sa nama, još Makedonija i Bosna. Makedonija je poslednjih godina bila i bolja od nas, međutim ovaj građanski takoreći rat, koji srećom nije izbio, je dosta unazadio poziciju Makedonije. I evo, da se zadržimo na rang listi Svetskog ekonomskog foruma: šta je ono što je učinilo da Srbija bude tako loše plasirana?

Pa ima dve stvari: po funkcionalnosti institucija Srbija je na 105. mestu od 137 zemalja. A po čemu je najbolja? Pa najbolja je po zdravstvenom sistemu i po osnovnom obrazovanju – znači, po onome što je postavljeno pre 30-40 godina, i sa čime ove današenje vlasti nemaju nikakve veze. Ali ove državne institucije, njihovo funkcionisanje – to je ono što je katastrofa. Tu je Srbija dobila najgoru ocenu od svih ocena. A šta su institucije? Pa institucije su država: kako funkcioniše vlada, da li se meša u sve i svašta, ili radi ono što je njen posao; kako funkcioniše pravosuđe, kako funkcionišu opštine, kako funkcioniše, na kraju krajeva, i EPS, iako on nije država u užem smislu reči, ali je velika državna kompanija.

I tu se vraćamo na Savamalu. Šta smo tu videli? Prvo, videli smo da tu nema nikakvih pravila – Savamala je sistem koji je potpuno izdvojen iz pravnog sistema Srbije. Mi i ne znamo, na kraju krajeva, šta piše u tom ugovoru o izgradnji Beograda na vodi. Znači, tu imamo potpuno odsustvo pravila, a nismo mogli da kažemo da tu imamo i mnogo elemenata pravnog nasilja. Osim toga jasno je da tu postoji ogromna korupcija, pošto to nije moglo da se desi bez učešća ljudi iz vlasti; i na kraju, imamo i fizičko nasilje.

I ko će da dođe u zemlju u kojoj se takve stvari dešavaju, osim onih posebno privilegovanih, odnosno na neki način podmićenih, i to je ona korupcija, koja dolazi sad sa najvišeg mesta. Imamo korupciju u opštini ili u nekom komunalnom preduzeću. Ali, ovo je ona najgora vrsta korupcije. To je korupcija države na najvišem mestu, na mestu najveće koncentracije vlasti.

Emisiju možete pogledati u video-prilogu.

 

23. oktobar 2017.

 

 

Leave a Comment