Vučić i Čika Jova Zmaj

Nisu u Srbiji nepoželjni samo imigranti. Nepoželjni su i građani Srbije koji ne slušaju Vučića; zato se organizuju Vacićevi batinaši po unutrašnjosti da prete lokalnom stanovništvu

Med i mleko tekli su sa Vučićevih usana. Govorio je aktivistima Srpske napredne stranke, pripremajući ih za predstojeće izbore. Naročito za kampanju “od vrata do vrata”. Da ne bude zabune, ne misli se na vrat, gušu nego na vrata, da ne kažemo dveri, mada, u stvari, ko zna šta Vučić misli.

Kako god, učio je (predsednik svih građana) svoje partijske pulene kako da budu pristojni i ljubazni, da ne odgovaraju na uvrede i provokacije, da onome ko se na njih baci kamenom uzvrate hlebom, a onome ko ih ošamari okrenu i drugi obraz, i tome slično. Kao da je patrijarh ili, bolje, papa – pošto naši crkveni velikodostojnici (čast izuzecima, tj. Grigoriju) nisu baš toliko tolerantni – a ne predsednik jedne balkanske države.

Gotovo da čovek ne poveruje. Tačnije – gotovo da poveruje, da nije toliko drugih slučajeva, ne reči nego dela koja govore sasvim suprotno.

Dakle da politički protivnici nisu prebijani metalnim šipkama, kao što se desilo Borislavu Stefanoviću, ili da nisu izlagani maltretiranju na poslu, kao Dragana Rakić. Ili da – kada je već o kampanji “za našu decu” reč – njihova, tj. deca Vučićevih političkih protivnika nisu izbacivana iz dečijih vrtića. Dotle to ide.

Ali, nisu nasilju izloženi samo članovi opozicionih partija nego i tzv. obični građani. U Grockoj je čoveku, Milanu Jovanoviću, zapaljena kuća (u kojoj zamalo i sam nije izgoreo), u Brusu je Marija Lukić izložena seksualnom napastvovanju.

U javnim preduzećima ljudi ostaju bez posla (Bogosav Nešović) zato što su odbili da budu botovi u koje se ubaci sendvič i oni rade šta se od njih traži. Ili zato da bi Vučićevi “mladi lavovi” (Martinović, Orlić…) došli do pete, šeste apanaže, kao što se desilo sa devet profesorki Više medicinske škole u Ćupriji. (Uzgred, zašto Beogradski univerzitet zbog toga nije stupio u generalni štrajk, radi se o njihovim kolegama.) Otpuštaju se iz službe policajci koji rade svoj posao “ni po babu ni po stričevima”. Slučaj Aleksandra Obradovića, koji je otpušten zato što je ukazao na korupciju najviših državnih funkcionera, da i ne pominjemo.

Sigurno je i Simonoviću, i Jutki, i Labanu (nepravedno zaboravljenom) i inima nepomenutima Vučić držao slične propovedi. Možda ga nisu razumeli? Ili su ga možda dobro razumeli. Jer, videli smo šta je Vučić govorio javno. Pitanje je – šta je govorio tajno. Možda im je obećao “sigurnu kuću” kod Šešelja, gde se, evo, upravo sklonio Jutka.

Inače, otkud Kneževićeve crne trojke da patroliraju ulicama Beograda i obračunavaju se s migrantima. Ali nisu u Srbiji nepoželjni samo imigranti. Nepoželjni su i građani Srbije koji ne slušaju Vučića; zato se organizuju Vacićevi batinaši po unutrašnjosti da prete lokalnom stanovništvu.

Ima, da se vratimo na početak, Čika Jova Zmaj jednu lepu i poučnu pesmu. Pesmica je za (našu) decu, ali je korisna i za odrasle. Počinje antologijski: “Stari patak ukraj bare držao je slovo”.

Mijat Lakićević
Novi magazin, 27. februar 2020.

Leave a Comment